Potresna ispovest Žike Jakšića: ”Polako posustajem, tužno je to”

Žika Jakšić tokom gostovanja u jednoj emisiji govorio je o detinjstvu i roditeljima, pa priznao da ga najviše boli to što se prave vrednosti polako gube i što mlade generacije ne znaju šta znači pravo prijateljstvo i lojalnost.

Pre nekoliko nedelja Žika Jakšić hitno je hospitalizovan zbog narušenog zdravlja. Iako se o njegovom zdravstvenom stanju malo zna u javnost je isplivala informacija da se nakon moždanog udara voditelju oduzela jedna strana tela i da otežano govori.

Neposredno pred hospitalizaciju Žika Jakšić gostovao je u emisiji ”Na terapiji”, a na samom početku otkrio je ko mu je u životu bio najveći oslonac i podrška.

Bez ikakvog dubljeg razmišljanja, prvo moja majka. Mislim, svako će za svoju majku reći da je divna žena, ali i moj otac Dušan koji je takođe bio, da kažem, ispravan čovek. Nikad nisam doživeo neku agresiju mog oca prema majci. Ja nikad nisam doživeo da se on nešto dere na nju, pazite, to je jedna harmonija koja je između njih vladala, ona je njega poštovala, a on je bio nežan i prema njoj, a i prema nama. Što se tiče vaspitanja, majka je više provodila vremena s nama. Otac je kasnije radio u fabrici kao tehnolog i često je bio i na nekim putovanjima – kaže Žika Jakšić koji je školu završio kao odličan đak, vukovac.

  • Nas je bilo u toj generaciji, ne znam već koliko, velika je škola, “Aca Aleksić”. Bio sam Titov pionir, još se sećam te zakletve. Onako, nekad mi, možda neću celu da je kažem, ali danas kad postajem pionir dajem svečano obećanje da ću biti dobar i veran drug, da ću poštovati roditelje i starije… I nije ni bitno, ali ove dve stvari su jako važne kad prenesemo na ovo vreme – kaže Žika Jakšić i ističe da mu je žao što se prave vrednosti gube.

Ali te reči, da ću biti dobar i veran drug i da ću poštovati roditelje i starije i kad prenesemo to sad na ovo vreme, nekako je malo i tužno. Malo smo se, da kažemo, svet napreduje u tehničkom, tehnološkom smislu, ali usput i ljudi, ti trendovi, da kažem, vi ste psiholog pa onda dobro znate, psihijatar, kako se menjaju ta unutrašnja svest ljudi, i ako pričamo o moralu i etici, i to se onako malo grize, grize taj zub vremena i onda mi je onako malo tužno i pitam se gde se izgubilo to drugarstvo, gde se to izgubilo da ću biti veran, da ću biti iskren, pošten, da li se to malo gubi i kod nas, polako i mi posustajemo.

Informer.rs

error: Content is protected !!