
Jedan od onih dana kad si umoran, neispavan, i u 10 razgovora u isto vreme. Dopisujem se sa devojkom, planiramo romantični vikend, sve neke vatrice, srčeka, ma klasičan ljubavni žar. U istom trenutku šef mi šalje neku poruku u vezi sastanka. Ja odgovorim… ali ne njemu. U žaru multitaskinga, umesto devojci, poruku “Jedva čekam da ti skinem sve i pokažem kako zverko voli” pošaljem – šefu!
Sekundu kasnije me oblije hladan znoj. Gledam u ekran, ne dišem. Nema “unsend”, nema “revoke”, sve je otišlo.
Nakon desetak minuta stiže odgovor:
“Hvala na iskrenosti, Zverko. Da znaš da sam sad malo uplašen pred sutrašnji sastanak.”
Od tada, svaki put kad uđem u kancelariju, pozdravi me sa osmehom i “Evo ga moj Zverko!”
Kolege su naravno saznale. I ne, nikad ne zaborave da mi čestitaju Dan zaljubljenih – svi redom.
Naučio sam lekciju: kad šalješ poruku, proveri dvaput kome je ide.