Imam 43 godine, u braku sam punih 17 godina i majka sam dvoje dece. Moj život pre braka bio je potpuno drugačiji od ovog koji danas živim.
Kao mlada često sam izlazila, putovala, upoznavala nove ljude i ulazila u veze koje uglavnom nisu dugo trajale. Nisam bila spremna za ozbiljne životne odluke i trebalo mi je vremena da shvatim šta zapravo želim.
Do svoje dvadeset šeste godine imala sam preko trideset partnera. Neke veze trajale su nekoliko meseci, druge mnogo kraće.
A onda sam upoznala Dejana.
Bio je miran, vredan i odgovoran čovek. Pored njega sam prvi put poželela da se skrasim i izgradim porodicu. Posle godinu dana veze smo se venčali.
Nikada me nije detaljno ispitivao o prethodnim vezama, a ja nisam osećala potrebu da mu pričam o njima. Ipak, negde duboko u sebi plašila sam se kako bi reagovao kada bi saznao njihov broj.
Godine su prolazile, dobili smo decu, izgradili kuću i stvorili život kojim sam bila zadovoljna.
Međutim, prošle godine pozvani smo na rođendan zajedničkog poznanika. Tamo sam srela Sandru, svoju nekadašnju najbolju drugaricu, sa kojom sam prekinula kontakt još pre petnaest godina.
U jednom trenutku, dok smo sedeli za stolom, Sandra se okrenula prema mom mužu i kroz smeh rekla:
„Dejane, ti očigledno ne znaš kakva je ona nekada bila. Da smo zapisivale imena svih njenih momaka, trebala bi nam cela sveska!“
Pokušala sam da promenim temu, ali ona je nastavila da nabraja imena ljudi koje sam gotovo zaboravila.
Muž nije ništa komentarisao. Nastavio je normalno da razgovara sa ostalim gostima, dok sam ja jedva čekala da krenemo kući.
Tokom vožnje gotovo da nisam progovorila.
Kada smo stigli, sela sam za kuhinjski sto i odlučila da mu sve ispričam. Rekla sam mu da sam pre njega imala preko trideset partnera i da sam se godinama plašila njegove reakcije.
Dugo me je gledao, a onda rekao:
„Sedamnaest godina živim sa tobom. Znam kakva si supruga, kakva si majka i kakav si čovek. Zar stvarno misliš da će mi nekoliko rečenica jedne žene promeniti mišljenje o tebi?“
Počela sam da plačem.
Međutim, dodao je još nešto.
„Jedino što me boli jeste što si svih ovih godina mislila da preda mnom moraš da kriješ deo svog života. Nisam te oženio zbog tvoje prošlosti, već zbog onoga što sam želeo da gradimo zajedno.“
Te večeri razgovarali smo duže nego što smo razgovarali prethodnih nekoliko godina.
Nije mu bilo prijatno što je o mojoj prošlosti slušao pred drugim ljudima, ali nije želeo ni da me osuđuje zbog odluka koje sam donosila pre nego što smo se upoznali.
Sandra mi je nekoliko dana kasnije poslala poruku i pitala da li sam imala problema sa mužem.
Odgovorila sam joj samo:
„Nisi uspela da nas posvađaš. Samo si mi pokazala koliko sam pogrešila što sam se godinama plašila da budem potpuno iskrena.“
Od tada se više nismo čule.
Danas mi je žao što sam toliko godina strahovala od razgovora koji je na kraju samo učvrstio naše međusobno poverenje.





