ZAPOSLIO SAM ČOVEKA KOJI JE 15 GODINA PROVEO U ZATVORU: Posle šest meseci pozvao me je njegov nekadašnji sudija!

Imam 52 godine i vlasnik sam male firme koja se bavi izradom metalnih konstrukcija. Za više od dvadeset godina poslovanja zaposlio sam mnogo ljudi, ali jedan radnik zauvek će mi ostati u sećanju.

Prošle godine raspisao sam oglas za posao. Među kandidatima pojavio se čovek od pedesetak godina, skromno obučen, pomalo povučen, ali veoma pristojan. Predstavio se kao Zoran i rekao da zna da radi sa metalom.

Kada sam ga pitao gde je prethodno radio, spustio je pogled i odgovorio:

„Gazda, neću da vas lažem. Proveo sam poslednjih petnaest godina u zatvoru. Izašao sam pre dva meseca i niko neće da me zaposli.“

Iznenadila me je njegova iskrenost. Nisam ga mnogo ispitivao o prošlosti, već sam mu ponudio probni rad. Kada sam to rekao supruzi i poslovođi, oboje su me kritikovali. Govorili su da rizikujem imovinu i ugled firme zbog nepoznatog čoveka.

Ipak, Zoran je već prvog meseca pokazao da nisam pogrešio. Dolazio je pre svih, nikada nije kasnio, pomagao je kolegama i svaki posao završavao savesno. Nikada se nije žalio niti tražio posebne uslove.

Posle šest meseci zazvonio mi je telefon. Nepoznati čovek predstavio se kao penzionisani sudija i pitao da li kod mene radi Zoran.

„Radi. Da nije neki problem?“, upitao sam zabrinuto.

„Ne, naprotiv. Ja sam čovek koji ga je pre petnaest godina osudio na zatvorsku kaznu. Voleo bih da se upoznamo.“

Dogovorili smo se da popijemo kafu. Sutradan je došao u moju kancelariju, noseći fasciklu sa dokumentima.

Ispričao mi je da je Zoran kao mlad čovek radio u jednoj privatnoj firmi. Tokom sukoba sa tadašnjim poslodavcem dogodio se ozbiljan incident, nakon kojeg je poslodavac preminuo. Zoran je osuđen na osnovu dokaza i iskaza koji su tada bili dostupni sudu.

Međutim, godinama kasnije pojavile su se nove informacije. Jedan od ključnih svedoka priznao je da njegov prvobitni iskaz nije bio istinit i da je prećutao okolnosti koje su mogle značajno da utiču na presudu.

„Ne mogu da kažem kakav bi bio ishod da smo tada znali sve što znamo danas“, rekao mi je sudija. „Ali verujem da postoje ozbiljni razlozi da se njegov slučaj ponovo razmotri.“

Pitao sam ga zašto je došao baš kod mene.

Tada je izvadio nekoliko pisama.

Zoran mu je tokom boravka u zatvoru pisao gotovo svake godine. Nikada ga nije vređao niti mu pretio. Tražio je samo da se njegov slučaj ponovo ispita. U poslednjem pismu napisao je da je konačno pronašao čoveka koji mu je pružio priliku da pošteno zaradi za život.

„Taj čovek ste vi“, rekao mi je sudija.

Priznao mi je da je nakon penzionisanja odlučio da pomogne Zoranu da pronađe advokata i pokuša da pokrene odgovarajući postupak zbog novih saznanja.

Pozvao sam Zorana u kancelariju. Kada je ugledao sudiju, zastao je na vratima. Obojica su dugo ćutala.

Sudija je prvi pružio ruku.

„Zorane, prošlost ne mogu da promenim, ali želim da pomognem da se istina utvrdi.“

Zoran je seo i zaplakao. Rekao je da mu niko ne može vratiti petnaest godina života, roditelje koje je u međuvremenu izgubio, niti mladost koja je prošla iza zatvorskih vrata.

„Samo želim da ljudi jednog dana čuju i moju stranu priče“, rekao je.

Danas je Zoran poslovođa u mojoj firmi. Dao sam mu veću platu i poverio obuku novih radnika. Njegov advokat pokušava da pronađe pravni put za ponovno razmatranje slučaja, ali konačan ishod još nije poznat.

Moja supruga, koja se nekada protivila njegovom zaposlenju, danas ga poziva na svaku porodičnu proslavu.

error: Content is protected !!