POZAJMIO SAM PRIJATELJU 3.000 EVRA, A ON SE SADA HVALI NOVIM AUTOM I PUTOVANJIMA….

Imam 47 godina i nedavno mi se dogodilo nešto zbog čega sam se ozbiljno zamislio nad sopstvenim ponašanjem. Pre četiri godine moj najbolji prijatelj Zoran našao se u velikim finansijskim problemima. Ostao je bez posla, supruga mu je bila na porodiljskom, a banka je pretila da će mu blokirati račun zbog neplaćenih rata kredita.

Pozvao me je jednog dana i zamolio da mu pozajmim 3.000 evra. Rekao je da će mi vratiti čim stane na noge. Poznavali smo se više od dvadeset godina i nisam se dvoumio. Podigao sam novac iz ušteđevine i odneo mu ga istog dana.

„Brate, ovo ti nikada neću zaboraviti“, rekao mi je tada.

Nisam tražio nikakvu priznanicu. Verovao sam mu kao rođenom bratu.

Vreme je prolazilo, Zoran je ponovo počeo da radi, otvorio malu firmu i, koliko sam mogao da vidim, finansijski se oporavio. Međutim, ja sam sve vreme imao u glavi onih 3.000 evra. Nisam želeo da ga pitam za novac jer mi je bilo neprijatno, ali sam se svaki put kada bismo se videli nadao da će sam pokrenuti tu temu.

Prošlog vikenda pozvao je mene i suprugu na večeru. Kada smo stigli, ispred kuće stajao je nov automobil. Zoran nas je dočekao nasmejan i odmah počeo da priča kako je proširio posao.

Za večerom je pokazivao fotografije sa letovanja u Grčkoj, pričao kako su zimus bili na skijanju i kako planiraju putovanje u Italiju. Njegova žena pohvalila se novim nameštajem i renoviranom kuhinjom.

Ja sam sve vreme ćutao.

U sebi sam računao koliko sve to košta. Novi automobil, putovanja, renoviranje… A meni, mislio sam, već četiri godine ne vraća novac.

U jednom trenutku Zoran me je pitao zašto sam tako neraspoložen. Odgovorio sam da sam umoran od posla. Nisam želeo da pravim scenu pred ženama, ali sam jedva čekao da krenemo kući.

Čim smo seli u automobil, rekao sam supruzi: „Jesi li videla ti ovo? Čovek se razbacuje parama, a meni duguje 3.000 evra! Četiri godine ćutim kao budala, a on nema obraza ni da pomene dug!“

Žena me je pogledala kao da sam pao s Marsa.

„Kakav dug?“, upitala je.

„Kako kakav? Pa onih 3.000 evra što sam mu pozajmio kada je ostao bez posla!“

Ona je nekoliko sekundi ćutala, a onda rekla: „Pa Zoran ti je to vratio pre dve godine!“

Pomislio sam da se šali.

„Kako mi je vratio? Meni niko ništa nije dao!“

Tada me je podsetila na nešto što sam potpuno zaboravio. Pre dve godine bio sam na službenom putu kada je Zoran došao kod nas. Doneo je kovertu sa 3.000 evra i zamolio moju suprugu da mi je preda. Ona me je istog dana pozvala i rekla da je Zoran vratio dug.

„Sećaš se šta si mi odgovorio?“, pitala me je.

Odmahnuo sam glavom.

„Rekao si: ‘Dobro, dobro, ostavi u fioku, sad sam u gužvi.’“

Zatim mi je objasnila da je novac stavila u našu zajedničku fioku, a da sam ja nekoliko dana kasnije odatle uzeo 2.000 evra za popravku krova i još 1.000 za registraciju automobila i račune.

Tada mi se polako vratilo sećanje. Zaista sam u tom periodu imao mnogo troškova. Sećao sam se i da sam ženi rekao kako nam je dobro došao novac koji je bio u fioci, ali nikada nisam pitao odakle je.

„Pa zašto me nisi podsetila?“, upitao sam je.

„Jesam, nekoliko puta! Ali ti stalno nešto radiš, gledaš u telefon i samo govoriš: ‘Dobro, čuo sam te.’“

Ostatak puta nisam progovorio ni reč.

Bilo me je sramota. Četiri godine sam mislio da mi prijatelj duguje novac, a poslednje dve godine sam ga u sebi osuđivao kao nepoštenog čoveka. Svaki njegov uspeh gledao sam sa gorčinom, ne znajući da mi je dug odavno vratio.

Sutradan sam pozvao Zorana. Nisam mu odmah rekao zbog čega zovem, već sam ga pitao kada mi je tačno vratio novac.

„Pa pre dve godine, čoveče! Dao sam tvojoj ženi dok si bio na putu. Je l’ sve u redu?“, odgovorio je.

Tada sam mu priznao istinu. Rekao sam mu da sam potpuno zaboravio na vraćeni dug i da sam prethodne večeri, dok se hvalio svojim uspesima, u sebi mislio najgore o njemu.

Zoran se prvo iznenadio, a onda počeo da se smeje.

„Pa što me nisi pitao, budalo jedna? Mogao si dve godine mirno da spavaš!“

I ja sam se nasmejao, ali mi nije bilo svejedno. Shvatio sam koliko lako čovek može da osudi nekoga samo zato što nije proverio činjenice.

Danas me najviše muči što sam u sebi počeo da zavidim prijatelju na uspehu, ubeđen da je do njega došao nepošteno. A čovek je svoj dug vratio čim je mogao i nikada mi to nije nabijao na nos.

error: Content is protected !!