TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA:
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA:
O kremanskim prorocima se puno pisalo, ali za one koji ne znaju, radi se o dva nepismena seljaka sa sposobnošću viđenja budućnosti koji su živeli u 19. veku u Srbiji u selu Kremna blizu Užica. Miloš i Mitar Tarabić bili su rođaci, a njihove vizije zapisao je seoski prota Zaharije Zaharić.
Pre nego što iznesemo neka od predviđanja, treba spomenuti i to da sam kraj u kom je ovo mistično selo ima posebne karakteristike. Neki ih povezuju s kremanskim kamenom koji ljudima iz tog kraja daje posebna svojstva, a spominje se i mistična kugla koja je “pala iz Svemira” i zapravo je kamen vulkanskog porekla. Kugla se čuva u kući Tarabića i može se videti.
Da li se na ovom svemu gradi i određena mitologija, pokazaće vreme. Verovatno je da su Miloš i Mitar Tarabić živeli u potpunom skladu s prirodom, pa su tako bili i obdareni da pročitaju ono što sledi. Ipak, navodno da je ovo područje oko Kremna nemoguće snimiti iz satelita jer postoje određena zračenja koja za posledicu uvek imaju to da eventualne snimke jednostavno budu zaklonjene nekom mrljom.
Ovaj vredan zapis sadrži niz događaja ne samo iz istorije Srbije, nego i šire, čak do globalnih svetskih predviđanja. Pisan je jednostavnim jezikom tog vremena i načinom kako su se Tarabići izražavali, ali ono što fascinira jeste (osim tačnosti – dosta toga već se dogodilo) upečatljiv opis duha današnjeg vremena, kao i stila života koji svet upravo živi.
Poznato je takođe da su tadašnji, a i kasniji vladajući krugovi u Srbiji bili dobro upoznati s proročanstvom, pa su ga neki od njih kontinuirano skrivali ili cenzurisali. Ipak, dosta toga je procurelo, a objavljeni su i rukopisi Zaharića u obliku knjige „Kremansko proročanstvo“. Neka izdanja bila su opet cenzurirana po nalogu vlasti.
Od istorijskih događaja najpoznatiji su oni u kojim Tarabići predviđaju pad dinastije Obrenovića, Prvi svetski rat, stvaranje Jugoslavije, atentat na Stjepana Radića, atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, Drugi svetski rat, dolazak i vladavinu Tita, Informbiro, blokovsku podela sveta, UN, Gorbačova, raspad Jugoslavije, formiranje samostalnih država Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije, bombardovanje Srbije od strane NATO-a, smanjenje granica Srbije do onih u okviru kojih je danas, a ima i dalje….
Ovaj put bavićemo se upravo onim vizijama koje se odnose na današnje i najverovatnije na buduće vreme.
Televizor i kompjuter.
„Napraviće čovek sanduk i u njemu će biti neko sokoćalo sa prikazama, a da neće umeti sa mnom mrtvim da besedi, brez obzira što će to sokoćalo biti blizu ovome drugome svetu ko vlas do vlasi kose na svem ljudskim glavama.
Uz pomoć toga sanduka sa sokoćalom čovek će moći da vidi šta se svude na ovome zemaljskome šaru čini.
Moći će odavde iz Kremana da vidi šta se tamo iza sedam gora i sedam mora čini, a da za mene raba božjeg, što vas vako u snu i javi mrtav pohodim i što sam vam vako blizu neće hteti ni da zna, ni da sazna.“
Energija, znanje i zablude.
„Bušiće ljudi bunare u zemlji i iz njia vaditi zlato koje će sve okretati te im davati svetlost, hitrinu i snagu, a zemlje će tugom proplakati, jer će na njojzi samoj biti mlogo više zlata i svetlosti, no u utrobi njenoj. Boljeće je rane od tijeh rupetina.
Umjesto da kose i plaste, ljudi će kopati svuđe, đe treba i đe ne treba, a te će sile biti svuđe oko njih, samo što neće umjeti da zbori i da im kazuje: Daj, uzmite me, zar ne vidite da sam tuj, svuđe oko vas.
Tek poslije mnogo ljeta, ljudi će se sjetiti ove sile prave, pa će vidjeti kakvu su ludost činjeli sa tijem svojim rupetinama. Biće te sile i u samijem ljudima, ali će proći podosta vremena da je oni doznaju i upotrijebe.
Tako će čovek živeti dugo, mlogo dugo, a da neće umjeti da sam sebe pozna.”
Stil života i zablude današnjeg pogleda na život
„Radiće ljudi još svakojakih gluposti, pa će mišljeti da sve znaju i umiju, a znati ništa neće.
Pojaviće se mudraci na Istoku pa će njihova pamet preći sva mora i međe, a ljudi jopet neće zadugo vjerovati ni ovoj mudrosti, pa će ovu istinu istinsku oglašavati za laž.
I kod naske će biti ko u čitavom svijetu. Ljudi će omrznuti vazduh i ovaj božiji dah i svu božju ljepotu pa će bježati u smrad. Nitko ih neće tamo goniti, nego će oni to sami, od svoje volje, činjeti.“
Odnosi, brak.
„U Srbiji nećeš moći da razlikuješ koje je muško, a koje je žensko čeljade. Svi će iste aljine nositi. Ta nesreća će nam doći sa drugijeh strana, ali će se kod nas najviše zadržati. Vidjeće se mladoženja i mlada, a niko neće znati ko je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta.
Narod će izglupiti i glupiti sve više i više. Rađaće se ljudi, a da ne znaju ko im je đed i prađed. Ljudi će mišljeti da sve znaju, a ništa znati neće.“
Zagađenje, kriza, sukobi.
„Kad miris izađe iz poljskog cvijeća, kad milost izađe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje… Ondakar će nastupiti najveći opšti rat…“
„Svijet će biti razdvojen na dva dijela ko ova posrijedi presječena jabuka… Ta voćka više nikada ne more da budne cijela.“
„Udariće najveći i najbješnji protivu najvećeg i najbješnjeg!“
„Mi u tom ratu nećemo vojevati, ali će se drugi biti preko našijeh glava. U vazduhu iznad Požege s neba će užareni ljudi padati na zemlju.“
Sveopšta kriza, spas.
„No, što se god više budne znalo, manje će se ljudi među sobom voljeti i paziti. Nastaće taka omraza da će im razna sokoćala biti preča od svojijeh najbližih.“
„Oni koji budnu čitali i pisali razne knjige s numerama smatraće se da najviše znaju. Ti ljudski mudraci će sve prepustiti ovijem nizovima te nako kako im numera reče, tako će živjeti i raditi. Među tijem mudracima biće dobrijeh i rčina (rčin=zao, uobražen čovek). Oni rčinasti činiće razne zle marifetluke. Trovaće vazduh i vodu i puštati kijamete po morima sinjim, rijekama i zemlji, te će ljudi naglo umirati od nekakvijeh boleščina. Oni dobri i mudri vidjeće da sav taj njihov trud i argatluk (argatluk=rad) ne vrijedi i da vodi propasti svijeta, te će umjesto numeracije potražiti svoju pamet za zamišljajima. Kada se stanu više baviti zamišljajima, biće bliži Božjoj mudrosti, ali će sve dockan biti, jerbo će oni zli već svu zemlju upropastiti i nastaće pravi pomor.
Ondakar će ljudi bježati iz varoši u sela i jopet tražiti planine i tri krstate gore da tamo, u njima, dišu i piju vodu. Oni koji budnu pobjegli spasiće sebe i porod svoj, ali ne svi i ne zadugo, jerbo će se pojaviti velikačka glad. Hrane će biti po varošima i po selima, ali će svuđe otrovata biti. Mlogi će da bi jeli i najeli se trpati sve u usta, te će od toga odmah pomrijeti. Onaj koji budne postio i ispostio, taj će ostati živ, jerbo će ga sveti Duh čuvati i biće bliži Bogu.
U to vrijeme pomora, u ruskim dalekim gorama pojaviće se mladi čoek po imenu Mijajlo. Imaće svijetlo lice i sav lik će mu milostan biti. Ljudi će mu se čuditi kako korača nebom, a on će otići do prvog namastira i zazvoniti na sva namastiraska zvona. Narodu koji se budne okupijo oko njega će kazati:
„Zaboravili ste ko sam i da nijesam umro, nego živ otišo u nebo.“
A ljudi koji ga budnu gledali će reći.
„Nijesmo, nijesmo, ti si svijeti Arhanđel Mijajlo.“
Na te njiove reči on će se blago nasmijati, govoreći im.
„Razapeli ste Bogočovjeka i Sina Božijeg, a Bog vam je dao pamet da njome mislite i ljubite sve oko vas. Postali ste zvijeri i čovjekoubice! Nijesam došao da vas ćeram da se plašite i sa stravom vjerujete, već sam među vama da vas jopet urazumim! Nema više bogatog ni siromaha, a vi se jopet mrzite, gložite i ubijate. Zaboravili ste na dušu svoju!“
Ondakar će za Mijajlom poći svi narodi i zemlja će postati prava rajska bašća. Hrana će iznicati svuđe, i u rijekama, morima i šumama. Oni, koji se ondaj rode živjeće srećno i dugovječno da će i zaboraviti kada su se rodili.
Mijajlo će bivati svuđe, aponajviše u Carigradu, sve dok ljudi ne progovore jednim jezikom i jednom vjerom. Pošlje će jopet zadovoljan otići u nebo.“
