Imam 54 godine i više od dve decenije vodim privatnu firmu. U životu sam upoznao svakakve ljude, ali nikada nisam mogao da podnesem one koji misle da im novac daje pravo da ponižavaju druge.
Pre nekoliko dana vraćao sam se sa posla. Zaustavio sam se na semaforu, a pored mene je bio skupoceni BMW u kojem su sedela trojica mladića.
Pored semafora stajala je romska porodica, otac, majka i dvoje dece. Otac je prodavao papirne maramice vozačima.
Mladić iz BMW-a spustio je prozor i počeo da dobacuje uvredljive komentare. Njegovi drugovi su se glasno smejali. Čovek je pokušavao da ih ignoriše, ali mladić nije prestajao. Čak je izvadio novčanicu, ponudio mu je, a onda je povukao i nastavio da se podsmeva.
Kada smo se zaustavili na obližnjem parkingu, prišao sam mu i pitao ga zašto to radi.
„Šta tebe briga? Znaš li ti ko je moj otac?“, odgovorio mi je.
Rekao sam mu da me ne zanima ko mu je otac i da ničije poreklo niti materijalno stanje nije razlog za ponižavanje.
Tada mi je sam rekao ime svog oca, očekujući da ću se uplašiti.
Nisam mogao da verujem kakva slučajnost.
Njegov otac bio je moj dugogodišnji poslovni saradnik. Poznavao sam ga skoro petnaest godina, ali njegovog sina nikada ranije nisam upoznao.
Izvadio sam telefon i pozvao ga.
„Milane, izgleda da sam upravo upoznao tvog sina. Mislim da bi trebalo da čuješ kako se ponaša kada ti nisi u blizini.“
Mladić je istog trenutka promenio ponašanje. Počeo je da se pravda kako se samo šalio i kako nisam dobro razumeo situaciju.
Ispričao sam njegovom ocu šta sam video, a zatim sam otišao do porodice i izvinio se što su morali da dožive takvu neprijatnost.
Sledećeg jutra Milan me je pozvao na kafu. Došao je zajedno sa sinom, koji je sada bio potpuno drugačiji.
Milan je tada pred nama ispričao nešto što ni ja ranije nisam znao.
Kada je početkom devedesetih ostao bez posla, prvi čovek koji mu je pružio priliku da zaradi i prehrani porodicu bio je Rom. Zaposlio ga je u svojoj radionici i naučio ga zanatu od kojeg je kasnije izgradio uspešnu firmu.
„Da nije bilo tog čoveka, ti danas možda ne bi imao ni taj automobil kojim se toliko hvališ“, rekao je sinu.
Mladić je oborio glavu.
Njegov otac odlučio je da mu privremeno oduzme automobil koji mu je kupio i da razgovaraju o tome kako će preuzeti više odgovornosti za sopstveni život.
Nekoliko dana kasnije saznao sam da je mladić pronašao porodicu koju je vređao i lično im se izvinio. Nadam se da je izvinjenje bilo iskreno i da će ubuduće drugačije postupati prema ljudima.
Nisam ga naučio lekciju pesnicama, pretnjama niti ponižavanjem. Samo sam mu pokazao da njegovo ponašanje ima posledice i da prezime njegovog oca nije dozvola da radi šta god poželi.





