Nova godina, 1996. Imala sam sedam godina i živjela sama sa majkom u teškim uslovima na selu. Mama je bukvalno odvojila poslednji dinar za keks i neki gazirani sok i poslala me da Novu godinu proslavim kod drugarice koja živi na drugom kraju sela.
Pješačila sam skoro dobrih sat vremena, i kad sam napokon stigla, njena majka mi je rekla da je dotična otišla negdje sa nekim drugim drugaricama na proslavu.
Vratila sam se kući i sa mamom provela veče. Nikad neću zaboraviti koliko je plakala tada… Od tog dana, i kad nisam sa njom pošto živim i radim u drugom mjestu, uvijek je zovem u 00:00h i bude prva osoba kojoj čestitam. Mama, volim te, hvala ti za sve!
