
Prvi se*s je dovoljno stresan sam po sebi. Ali moj – bio je legendaran. Na najgori mogući način.
Dečka sam krila od porodice. Bila sam mlada, sve mi je bilo novo i nepoznato. Imali smo priliku da ostanemo sami jedno popodne, dok su svi „navodno“ otišli kod rodbine. Pomislili smo – to je to.
Stvari su se odvijale spontano, brzo, srce mi je lupalo kao ludo. Bilo je i straha, i smeha, i glupih pokušaja… ali i nekog osjećaja da se događa nešto važno. I taman kad je stvarno postajalo ozbiljno – vrata se otvaraju.
Baka. Sa tacnom. Na kojoj je bila šolja čaja, par keksića i tanjirić.
Gleda nas, zateknute, zbunjene, i kaže:
„Evo da se malo okrijepite, djeco. Nemojte odmah, prvo nešto da prezalogajite.“
Ja sam zapanjena. On pocrvenio. Ona – kao da nam je donijela porodični ručak.
Nikad više nismo pokušali ništa u mojoj kući. A baka? Nikad nije prokomentarisala. Samo me od tada zove „mlada dama“ – svaki put kad donese čaj.