
Pre par meseci, prišla mi je drugarica s idejom da se slikamo u jednom profesionalnom foto studiju. Rekla je da je sve besplatno ako pristanemo da se naše fotografije pošalju na konkurs za lepotu.
Iskreno, delovalo je bezazleno. Pomislila sam – što da ne? Nema šta da izgubim, a možda dobijem lepe slike.
I sve je izgledalo sasvim u redu. Profesionalni studio, šminkerka, fotograf, garderoba. Slike su bile prelepe, stilizovane, čak pomalo provokativne – ali ništa nepristojno.
Nakon toga nisam više razmišljala o tome. Niti sam čula da je iko pobedio na tom „konkursu“.
A onda, par meseci kasnije, dobila sam poruku od prijatelja iz inostranstva. Poslao mi je link ka stranici na kojoj je jedna od mojih slika – uz sasvim drugi kontekst.
Nisam mogla da verujem. Moja fotografija korišćena je za promociju sajta za upoznavanje – sa potpuno izmišljenim imenom i opisom.
Odmah sam kontaktirala studio, ali naravno – više niko nije odgovarao. Drugarica se pravdala da nije znala. Možda i nije. Ali šteta je već bila učinjena.
Nikad nisam pristala da se moje slike koriste na taj način. A osećaj kad vidiš sebe u tom kontekstu – ne može se opisati. Mešavina srama, ljutnje i nemoći.
Sad pažljivo čitam sve što potpisujem. I ne verujem svakom ‘besplatnom’ poklonu.
(Zaštita identiteta: ime i mesto poznati redakciji)