Pre neki dan sam imao verbalni obračun sa saobraćajnim policajcima jer je jedan od njih vozio službeno auto i pričao mobilnim telefonom, a ja taman zakoračio na pešački prelaz. Pustio me da pređem, ali tako što je zakočio tik ispred mene, a ja mu pokazao srednji prst.
Izleteo je iz auta kao oparen, tražio mi ličnu, pretio, stalno ponavljao kako može da mi napravi haos od života i da se ne pravim pametan. Ućutao se i nije mi više odgovorio ni reč kada sam mu pokazao kameru na vrhu semafora.
Bonus
Baš sam se zaljubila u jednog momka, zajedno smo 4 mjeseca. Volim ga iako nema posao, nema novca, nema ni vozački ispit, a kamoli auto. Živi u stanu od 50 kvadrata zajedno sa ocem, bratom i snahom.
Ono nisam ni ja neka bogatašica, ali imam za neki normalan život. Juče mi je bio rođendan i shvatila sam da je definitivno on moj čovjek za cijeli život. Njegov poklon za mene nije bio skup i luksuzan, njegov poklon je bila pjesma koju je napisao samo za mene.
Osjećala sam se posebnom i ljubav je nešto što se novcem ne može kupiti. Jedva čekam da se vjenčamo da mu rodim sina, ma ne jednog trojicu sinova ću da mu rodim. Moja poruka za sve, pustite novac i finansijske interese, jer nema sreće bez iskrene ljubavi.
