“Udala sam se za bogatog čovjeka. Imamo i kćerku. Ali već neko vrijeme na funkcionira, podnijela sam zahtjev za razvod.
On je napustio stan u kojem smo živjeli, ali je zahtijevao da ponese sa sobom sve što je kupio.
Uzeo je namještaj koji je on kupio, i čak skinuo i česme.
A kada je na brakorazvodnoj parnici sudija upitao: „Kako možeš pustiti takvu ženu?“ On je odgovorio:
„Još uvijek je volim.“ Inače, namještaj koji je uzeo nakon razvoda, jednostavno je istrulio u šupi kod njegove majke – nije imao mjesta za njega.”
BONUS:
Kao majka dvoje dece, i dalje ne shvatam roditelje koji se smrtno uvrede kada su pozvani na svadbu bez dece. Mislim na one koji to dožive kao lični napad na njih i njihovo dete, pa vele „ako nije pozvano moje dete, onda nisam ni ja”.
Više puta sam videla kako mala deca prave svakakva s*anja na svadbama i sasvim mi je legitimno kad se mladenci odluče na proslavu svog braka bez tuđe dece. Plus glasna, muzika, gužva, pijani gosti…ne znam kojem malom detetu je zanimljivo da sedi satima na tim proslavama.
