Moji roditelji su odlučili da plate moje studije. Sada, kada imam dobar posao i oni su u penziji, žele da im dajem 30% svoje plate kako bi “unaprijedili svoj stil života.” Odbio sam. Moja mama je rekla: “Sram te bilo! Mi smo žrtvovali svoje najbolje godine zbog tebe!”
Mislio sam da je tu kraj…
Ali te noći me je tata nazvao u panici. Rekao je da je mama stavila našu porodičnu kuću na prodaju. Odmah sam otišao tamo i sledio se kad sam vidio natpis “Na prodaju” na travnjaku.
Bio sam bijesan. Ta kuća je jedina stvar koju očekujem da naslijedim. To je moje pravo nasljedstvo, i moji roditelji nemaju pravo da je prodaju.
Mama mi je rekla da je, nakon što sam odbio njihov zahtjev, odmah kontaktirala agenta za nekretnine. Rekla je da ona i tata zaslužuju da uživaju u penziji, da putuju i žive punim plućima — “čak i ako to znači prodaju kuće kako bi posljednje godine proveli na luksuznim odmorima i iskustvima.”
Neopisivo sam ljut. Imam osjećaj da je poludjela. Ne mogu da prihvatim da izgubim jedinu stvar koju sam očekivao da naslijedim.
