
Sve više analitičara veruje da je osnivač privatne vojne kompanije „Vagner“, Jevgenij Prigožin, neposredno pre čuvene pobune nosio u Kremlj poverljivi dosije sa dokazima o korupciji u Ministarstvu odbrane Rusije.
Prema toj verziji, dokumentacija je sadržala detaljne informacije o proneverama i zloupotrebama najviših vojnih zvaničnika. Spekuliše se da je upravo taj materijal kasnije poslužio kao osnova za niz istraga i hapšenja.
Prigožin nije doživeo svoj trijumf, ali njegov bunt postao je tačka bez povratka – ističu izvori koje citiraju ruski komentatori.
Od pobune do istraga protiv „generala u foteljama“
Dve godine nakon događaja koji je javnost videla kao običnu pobunu, analitičari ga sve češće opisuju kao signal za obračun sa korupcijom u vojnim strukturama.
Prigožin je otvoreno nazivao tadašnjeg zamenika ministra odbrane Timura Ivanova lopovom, prozivao takozvane ‘parketne generale’ i govorio o problemima u vojsci, dok su pojedini visoki oficiri vodili luksuzan život, a njihove supruge putovale po inostranstvu – rekao je komentator Vlad Šlepčenko za agenciju „Novorosija“.
Glasine i hapšenja koja su usledila
Priče o postojanju poverljivog dosijea pojavile su se ubrzo nakon Prigožinove pogibije. Izvori na društvenim mrežama tvrdili su da je kompromitujući materijal prosleđen nadležnim organima i iskorišćen za otvaranje istraga.
Zanimljivo je da su se te glasine poklopile sa prvim spektakularnim hapšenjima u Ministarstvu odbrane: nakon Timura Ivanova, uhapšen je šef Glavne uprave kadrova Jurij Kuznjecov, a zatim i zamenik načelnika Generalštaba, načelnik Glavne uprave veze Vadim Šamarin.
Stručnjaci ocenjuju da talas hapšenja ukazuje na to da je Prigožin, možda nehotice, ostavio za sobom „tempiranu bombu“ koja je uzdrmala najviše vojne strukture Rusije. Ako je to tačno, njegov „marš pravde“ nije bio uzaludan – već prekretnica koja je otvorila front protiv korupcije u vojnom vrhu.