Imamo 33 i 40 godina, u braku smo dvije godine, ukupno smo u vezi sedam godina. Živimo sami. Trudna sam, planirano obostrano. Zaposleni, materijalno sređeni, zdravi. Osim se*sa, sve je savršeno – pažljiv, pomaže u kući, oslonac, oko svega ostalog se slažemo…
U početku je bio čest, svaki put kad bismo se vidjeli po nekoliko puta, i to na njegovu inicijativu. Problemi su počeli nekoliko mjeseci prije braka – sve rjeđi. Inače je zatvoren tip, a ja potpuna suprotnost. Sada smo u totalnoj krizi. Ja trudna 22 tjedna, s trudnoćom je sve ok, a seksa više nema. Ja sam pukla (malo i hormoni) i napala ga.
Prvo se izvlačio da mu je neugodno što sam trudna, da bi na kraju rekao da njemu i ne predstavlja nešto. Poznajem sebe i znam da tako ne mogu dalje. Ne mogu zamisliti da se sada u najboljim godinama odreknem nečeg tako lijepog. Ne znam kako se postaviti, odakle krenuti?
