“Mi smo siromašna porodica. Moja mama je uštedjela dovoljno da povede sestru i mene u zoološki vrt i muzej.
Imali smo predivan dan, čak smo i jeli vani.
Onda je, na putu prema autobuskoj stanici za povratak kući, shvatila da je potrošila više nego što je planirala i da nema dovoljno novca da plati prevoz za sve nas.
Čekala nas je šetnja od 9 kilometara, a upravo je počela padati kiša.
Ušli smo u mali restoran i pitali možemo li koristiti telefon (mama je htjela pozvati nekoga da nas poveze).
Vlasnik nas je pitao zašto nam treba telefon, a nakon što mu je mama objasnila, ne samo da nam je dao novac za prevoz nego nas je poslao kući s hranom dovoljnom za šest osoba.
Moja mama mu je rekla da ćemo pokušati vratiti dug jednog dana, ali on je samo zamolio da umjesto toga proslijedimo dobročinstvo dalje.”
(Izvor: Brightside)
